FRAZEOLOŠKE JEDINICE SA SASTAVNICOM SRCE U HRVATSKOM I ŠVEDSKOM - Kulturni modeli i motivacija - Zvonimir Novoselec

FRAZEOLOŠKE JEDINICE SA SASTAVNICOM SRCE U HRVATSKOM I ŠVEDSKOM - Kulturni modeli i motivacija - Zvonimir Novoselec Riječ je o kontrastivnoj analizi između hrvatskog i švedskog jezika, tj. motivacijskim faktorima za frazeološke jedinice sa sastavnicom srce u hrvatskom, odnosno hjärta u švedskom. Valja naglasiti da je frazeologija u švedskom manje prisutna u jezikoslovnim istraživanjima od istraživanja te tematike u hrvatskom. Na temelju korpusnih podataka i leksikografske građe autor izdvaja tri temeljna kulturna modela: model osjećaja, fizički model srca i intelektualni model srca razrađujući ih metaforičkim i metonimijskim konceptualizacijama. Takvom metodologijom granice između modela postaju fluidne, što znači da se u svim idiomatskim izrazima iskazuju osjećaji ili iskrenost, ali se jednako tako izdvajaju središnji značenjski elementi koji određuju najfrekventnije i najbitnije odlike svakog modela za sebe. Jedan od zaključaka jezične analize jest da navedena tri modela motiviraju idiomatske izraze u oba jezika te da se manje razlike mogu vidjeti u broju metaforičkih razrada. Hrvatski i švedski pripadaju indoeuropskoj porodici pa nije za očekivati da će biti fundamentalnih razlika zbog relativne kulturne sličnosti. Ipak, „manje razlike“ itekako su značajne za one koji uče švedski odnosno hrvatski. Najveća vrijednost ove knjige u tome je što se autor uhvatio ukoštac s jedne strane s terminologijom koju on naziva tradicionalnom i s druge strane s kognitivnom. U hrvatskoj leksikološkoj literaturi ukorijenjena je slavistička tradicija koja za osnovnu jedinicu uzima 'frazem'. Autor ukazuje na tzv. Zagrebačku frazeološku školu kao posebnu inačicu za istraživanje frazeologije u različitim jezicima te revidira terminologiju slavističke tradicije i one angloameričke, posebice one koju nalazimo u kognitivnoj lingvistici. Mnogi nesporazumi koji proizlaze iz različitih terminologija mogu se razriješiti razgraničenjem i redefiniranjem termina. U vezi s time autor posebno govori o tzv. desemantizaciji, koja bi trebala značiti da frazem gubi svoje značenje. Kao postavka to je neprihvatljivo jer frazem može promijeniti značenje kroz svoje sastavnice, ali ne ostati bez značenja. Dakle, pružena je podloga kroz terminologiju za pomirbu različitih tradicija, ali s precizno određenim uzročno-posljedičnim vezama između termina u leksikologiji. Knjiga je usmjerena prema leksikolozima svih vrsta. Osim uže specijalizacije, knjige otvara nove vidike na prednosti spajanja dviju različitih leksikoloških tradicija i time otvara put novim spoznajama.