Obiteljsko pravo u sustavu socijalne skrbi - Dubravka Hrabar

PREDGOVOR

„Zamisao o pisanju udžbenika koji bi objedinio obiteljsko pravo i socijalni rad dugo je sazrijevala. Bila je ponajprije vođena mišlju da su studentima socijalnoga rada potrebne pisane riječi, sustavno izložene, koje će objasniti poveznicu i međuuvjetovanost obiteljskoga prava i socijalnoga rada. Naime, studenti socijalnoga rada, od osnutka studija socijalnoga rada (1952. godine) pri Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pohađaju predavanja iz kolegija Obiteljsko pravo s osnovama građanskoga procesnog prava. Predajući taj predmet desetljećima, uočila sam da obiteljsko pravo kao pravni kolegij predstavlja poseban izazov za studente – i zbog toga što je to pravni predmet koji pomalo odudara od drugih kolegija tipičnih i obilježavajućih za studij socijalnoga rada, i po tome što je potrebno obiteljsko pravo rasvijetliti iz jednoga drugog ugla, nejuridičkog, a da opet ostane potpuno jasan imperativ postupanja socijalnoga radnika kad primjenjuje pravo – dura lex, sed lex!

Udžbenik je odraz pokušaja da se stavim u ulogu socijalnoga radnika kad primjenjuje obiteljsko pravo u praksi. Stoga je pisan upravo kroz prizmu socijalnoga rada, da bi studentima pri učenju, a poslije i u profesiji, olakšao razumijevanje, značenje i doseg pravnih normi. Zbog toga su oni instituti obiteljskoga prava s kojima se u praksi socijalni radnici ne sreću, izostavljeni ili opisani samo u manjem obujmu, više radi sveopće spoznaje obiteljskoga prava kao cjeline, nego li radi detaljne analize tih instituta. Posebice se dotičem i nekih instituta koji su usko povezani s obiteljskim pravom primjenjivim u socijalnoj skrbi, primjerice udomiteljstva. Naime, obitelj i pojedinca u obitelji nastojala sam sagledati u širem kontekstu – društvenom, pravnom i socijalnom. Zato sam uvijek, kad sam smatrala potrebnim istaknula taj trigon nastojeći studentima dati uputu da se životne pojave ne smiju sagledavati izolirano, već u njihovoj povezanosti i uzročno-posljedičnoj vezi.

Ljudska prava kao važan suvremeni segment prosudbe pojedinca i njegova pravnog statusa provlače se kroz mnoge institute obiteljskoga prava krojeći tako njihovu sudbinu i dajući nov pečat njihovome razumijevanju. Smatrala sam da ljudska prava kao narativ i pravna grana ne mogu i ne smiju zaobilaziti spoznavanje obiteljskoga prava u području socijalne skrbi, pa sam posebnu pozornost, opet iz ugla socijalnoga rada i prakse, posvetila i tomu dijelu.
Vjerujem da će udžbenik pomoći studentima u razumijevanju gradiva, možda i u dubljoj spoznaji zakonitosti koje obilježavaju pravnu znanost i pravnu praksu, jednako tako nadam se da će i poneki diplomirani socijalni radnik posegnuti za knjigom u nadi da će u njoj naći odgovor.

Svojevrsnu teškoću u pisanju, ali i izazov, predstavljala je činjenica da je podloga teorijske prosudbe obiteljskoga prava njegova inačica u Obiteljskome zakonu, trenutno važećemu, koji mahom za teoretičare i praktičare predstavlja veliku zagonetku zbog svoje nomotehničke i sadržajne nerazumljivosti, s mnoštvom neživotnih rješenja, pa je stoga udžbenik pisan s minimalnim pozivom na pojedine norme, već s namjerom rasvjetljavanja smisla, značenja i srži obiteljskopravnih
instituta.

Posebnu zahvalnost dugujem mojim suradnicima s Katedre za obiteljsko pravo – kolegicama Saši, Ireni, Anici i kolegi Ivanu, koji su me poticali u pisanju, s velikim razumijevanjem potrebe tiskanja ovakvog udžbenika. Posebna hvala ide Saši i Ireni koje su mi dale vrijedne i mudre sugestije o tekstu, a Irena mi je i zdušno pomogla u uređivanju literature i pravnih izvora. Kazalo su načinile Irena i Anica, te im posebice zahvaljujem na tomu nemalom trudu.“